Piše: Adna Ahmedić, dia

U toku mog skromnog radnog vijeka, pored projekata za koje sam bila plaćena svaki radni rad 8 sati, uspjela sam da projektujem i nekoliko indiviualnih stambenih objekata- kuća. Investitori su skoro uvijek na kraju naše saradnje bili zadovoljni, a ja…

Nedavno je jedan moj kolega zaključio da su arhitekti u većini slučajeva “SERVIS”. Znate kako to ide- dođete kod arhitekte sa idejom o kući sa 12 spavaćih soba, 4 ostave, dnevnim boravkom od 68 kvadrata, 4 kupatila, ooogromnom kuhinjom i trpezarijom sa 12 sjedećih mjesta. Vaša neostvarena želja iz djetinjstva je da imate svoju sobu i zato pokuušavate da obezbijedite svakom ukućanu njegov kutak (ili više njih). Nakon želja i željica, iz džepa vadite isprintan tlocrt klasične američke kuće veoma loše rezolucije tako da se ne razaznaje da li je nacrtana šolja ili kuhinjski sudoper i upoznajte nas sa savršenom kućom za vas koju treba “samo malo prilagoditi, ne treba to ispočetka projektovati”.

Mi sjedimo, klimamo glavom, slušamo vas i nešto pišemo u blok koji uvijek imamo uz sebe, čak ne prevrćemo očima zbog tog izvučenog papira (bar ne da nas vidite). Rastajemo se uz vaše riječi da vam projekat treba što prije jer ste već našli majstore koji čekaju samo da im date znak za početak. Nakon što sve saslušamo i prolongiramo rok, odemo pred bijeli papir i krenemo. Svih 12 spavaćih soba i sve ostale sadržaje uspijevamo “utrpati” u neku normalnu kvadraturu, pokušavajući da ne projektujemo polusobe od 3 kvadrata, nego prostoriju u koju normalno stanu krevet, ormar i radni sto.

Problem nastaje onog trenutka kada ugledamo te tlocrte američke kuće koje ste nam dali. Vi želite baš takvu, sa dnevnim boravkom na “toj” strani, kupatilima tačno pozicioniranim kao na tom lošem printu, a mi se ludi arhitekti zamaštali i zaboravili na papire. Naša kuća uopšte ne liči na vašu američku. Problem. Riješen. Odlučujemo da ćemo vam na idućem sastanku pokušati objasniti kako nije baš normalno da dnevni boravak bude okrenut na sjever, jer drugačije ne možemo smjestiti američku kuću na vašu parcelu.

Na sastanku ste sretni i zadovoljni, lijepa je ta kućica koju smo mi nacrtali, ali nije to baš ona sa papira. Pokušavamo da vas ubijedimo i pričamo vam priče koje su nama pričali na prvoj godini: orijentacija je važna- dnevni boravak na jug, sanitarije, ulazni i servisni dio na sjever, spavaće sobe na istok… Ne slušate nas, jer to nije vaša američka kuća. Kad dodjemo do bilansa površina, vama nije dobro. Vi ne želite kuću od 600 kvadrata, ali ne želite se odreći niti jedne sobe. Opet problemi. Ovaj put nerješivi.

Nakon sastanka vjerovatno pomislite da vas pravimo budalama i da se pravimo pametni. Jer, donijeli ste nam nekakve “crteže” i tražite od nas da to precrtamo, stavimo naslovnu stranicu na kojoj piše “GLAVNI PROJEKAT” kako biste vi to predali u opštinu, jer majstori čekaju (namjerno je izostavljen idejni projekat, jer on nikad nije trebao nijednom investitoru, urbanistička dozvola se dobija i na osnovu skica).

Molila bih vas da umjesto arhitekte zamislite kuhara u nekom restoranu, a umjesto što kuharu nosite papire, u cekeru imate dva pileća filea, šaku gljiva, fildžan vrhnja, pola luka, malo bibera i soli i recept za filee u sosu od gljiva- izrezan iz dnevnih novina. Sa tim cekerom sjedete u restoran i naručite pileće filete u sosu od gljiva. Taman prije nego što kuhar počne da sprema vaše filete, donosite mu svoje koje ste ponijeli i cijeli ceker mu dajete uz riječi “ne treba to puno peći, samo malo okreni u tavi, dodaj moje gljive i vrhnje, ali pošto nešto fali tom jelu dodaj mu i to nešto svoje- taj tajni sastojak zbog kojeg si kuhar”. Mislite li da bi vas kuhar saslušao i rekao “dobro, pokušaću nešto” ili bi vam doživotno zabranio prilazak restoranu? Zvuči banalno, ali nije. Zamislite da teti u banci koja vam treba dati kredit kažete “ma samo malo to šarni, ti to baš ozbiljno shvatio/la”.

Da, svaki projekat shvatamo ozbiljno, ne želimo da kopiramo američke kuće, ne želimo da projektujemo kuću kakvu ima vaša tetka, jer mi to možemo bolje (a tetka je sama majstorima govorila gdje koji zid da zidaju). Možda nekad neki Investitor shvati da arhitekti nisu servis, da ne kopiraju američke kuće, da ne mogu to “samo malo” nacrtati, jer da sve to možemo- mi ne bismo bili arhitekti.

Ako su i vama potrebne usluge arhitekte ili dizajnera enterijera, Adnu možete kontaktirati putem mail-a [email protected] ili preko facebook stranice: https://www.facebook.com/drvoredaktura

Adnine starije kolumne pročitajte ovdje.

Komentari

comments

Ambyenta namještaj