Piše: Adna Ahmedić, dia

Rasvjeta je možda najzapostavljeniji segment u uređenju prostora kada prostor uređujete sami. Skoro uvijek se biranje rasvjetnih tijela svede na to da napravite turneju po salonima rasvjete, pregledate cijene, shvatite da su vam sredstva za renoviranje već odavno premašila sve moguće limite, odlazite u neki od tržnih centara, kupujete najneutralniju stropnu lampu (plafonjeru) i obećavate sami sebi da ćete je zamijeniti kada izađete iz minusa. Taj dan se skoro nikada ne dočeka. I kupite takvih 6 plafonjera, za svaku prostoriju po jedna- jer ćete ih svakako vrlo brzo zamijeniti.

Odrasla sam sa kristalnim lusterom, koji je svojim proporcijama bio totalno neprilagođen prostoru u kojem se nalazio. Bio je postavljen iznad klub stola i ako je neko pokušao da ustane sa trosjeda- dočekao bi ga luster, tačno u čelo. Mama je izgubila dvije godine života perući ga, a tata popravljajući jer bi svakih 7 dana spao neki od “kristalnih lanaca”. Zato je moj tata odlučio da kupi pozlaćenu žicu i mala kliješta kako bi mogao da ga popravlja. Mama i sada želi da vrati taj luster u prostoriju, a tata joj godinama obećava da će ga sastaviti do kraja.

Kristalni lusteri su bili moderni, ali totalno neprimjereni visini prostora od 250 cm.

Jedna od najčešćih grešaka prilikom odabira rasvjetnih tijela je da birate nešto što je trenutno u modi. Moda se mijenja, a vi ćete kristalni luster gledati bar 10 godina (mi smo izdržali 30).

Opšta rasvjeta je neophodna u svakoj prostoriji (to je ona plafonjera od maloprije). Majstori vrlo jednostavno odrede poziciju takve rasvjete- otprilike povuku dijagonale iz dva ugla sobe i gdje se one presjeku- to je to mjesto. Ne uzimaju u obzir da li se u prostoriji nalazi ugradbeni namještaj, koje su proporcije prostorije, koja je namjena iste… Otprilike je situacija slična onoj kada keramičar postavlja zidne pločice i podrazumijeva se da će staviti stiropor lajsnu na spoju zida i stropa jer to tako svi rade. Ne rade to tako svi, bar ne arhitekti i dizajneri.

lusteri_stan

Pored opšte rasvjete postoji i sekundarna rasvjeta, koja može biti ambijentalna, difuzna i “služi” da prostor ne izgleda kao da je ušao svitac od 100 W i zalijepio se na plafon. U našoj kulturi jedini primjerak takve rasvjete posljednjih 10-ak godina je bio poznat kao “halogeni spotovi” ugrađeni u gips kartonski spušteni strop po obodu prostorije L. Sekundarna rasvjeta daje “dušu” prostoriji i to nije 45 takvih “spotova” po plafonu.

Pokušajte da prije svega odredite zone u prostoriji i prema zonama plan rasvjete. Fotelja u kojoj uživate čitajući zaslužuje da bude oplemenjena podnom ili stolnom lampom pored. Iznad šanka postavite manje visilice, a trpezarijski stol osvijetlite niže spuštenim lusterom (ne kristalnim). Ukoliko posjedujete zanimljivo umjetničko djelo ili želite da naglasite jedan dio zida- nemojte bježati od zidnih lampi. Hodnici su uvijek zapostavljeni, pa njima treba posvetiti posebnu pažnju i opet odrediti zone- ulazak, skladištenje odjeće i obuće, hodne linije prema ostalim prostorijama i na osnovu toga praviti plan rasvjete.

O rasvjeti pojedinačnih prostorija će biti malo više priče u nekom od narednih “susreta”, a ja bih vas zamolila da ne postavljate kristalne lustere i ugradbene spotove po gips kartonskoj kutiji koju ste sami dizajnirali po obodu prostorije.

 

Ako su i vama potrebne usluge arhitekte ili dizajnera enterijera, Adnu možete kontaktirati putem mail-a [email protected] ili preko facebook stranice: https://www.facebook.com/drvoredaktura

Adnine starije kolumne pročitajte ovdje.

Komentari

comments

Ambyenta namještaj