MOJA STRANA ARHITEKTURE: ODMOR NA OTOKU VELI DRVENIK, MJESTU KOJE IMA DUŠU

0
731

Piše: Adna Ahmedić, dia

Nakon cijele godine provedene u 12-satnom dnevnom radu, nije lako otići na godišnji odmor i opustiti se, jer taman što se opustite, morate nazad na posao. Mislim da se to dešava svakome, a ne samo arhitektima. Jedina razlika je što su arhitekti uvijek okruženi svojom strukom i sve primjećuju, zagledaju, uviđaju greške i dive se kvalitetnim rješenjima.

Kod susjeda, u Hrvatskoj, situacija što se tiče arhitekture je samo malo bolja, iako ne mnogo. I njihovi arhitekti crtaju legalizacije, bore se sa Investitorima i pokušavaju da svoje znanje primjene što bolje znaju.

Odmor proveden na malom otoku Veli Drvenik koji pripada općini Trogir, potpuno mijenja mišljenje o neplanski građenim kućama, uskim cestama kojima ne može proći auto, postojanju samo jednog restorana/kafane/pizzerie. Jedino zajedničko svim kućama jesu velike terase sa pogledom na more. Nije to primamljivo turističko mjesto da bi imalo velike vile i kuće sa 23 mala apartmana, nego više liči na dalmatinsko seoce gdje lokalno stanovništvo nerijetko doživi 90 godina života uživajući u njemu. Nema plaža, nema velike rive, nema primamljivih sadržaja za djecu, ali ima života.

Svi vas znaju nakon već dva dana, svi vas pozdravljaju i ako dođete opet- svi će vas se sjetiti. Jedino prevozno sredstvo koje će vam pomoći da dovučete stvari od „rive“ do kuće jesu kariole ili na našem- civare. Ceste su toliko uske da je nemoguće proći bilo kojim autom. Možda samo neki neupućeni turist se ukrca na trajekt sa autom, pa ga onda parkira samo 10-ak metara od mjesta gdje pristaje trajekt, uzima civare u ruke i na njih reda sve kofere koje je ponio.

Bake i dede sa svojih 90 godina žive u kućama koje su njihovi roditelji gradili i u njima kao da je vrijeme stalo. Do skoro svih kuća može se doći uz nekoliko desetaka stepenica i to nikome ne smeta. Bake i dede se ne žale, jer uživaju penjući se uz svaki stepenik, a djeci su stepenici igralište, jedino koje imaju pored mora.

Kuće ne prate nikakvu liniju, ni regulacionu ni građevinsku. Jedino pravilo koje se tu poštuje jeste da ne zaklanjate susjedu pogled i moram vam priznati, svi se drže tog pravila.

Kako u BiH, tako i kod svih naših susjeda, odavno se ne poštuju ni linije ni nikakva pravila, a pogotovo ne ona vezana za pravilo na pogled.

Na Velom Drveniku vrijeme kao da je stalo i uživajući u tome, shvatam da nikakva pravila arhitekture ne vrijede onda kada nešto ima dušu, a ovo mjesto je definitivno ima.

Ako su i vama potrebne usluge arhitekte ili dizajnera enterijera, Adnu možete kontaktirati putem mail-a adna_a@hotmail.com ili preko facebook stranice: https://www.facebook.com/drvoredaktura

Adnine starije kolumne pročitajte ovdje.

NO COMMENTS