OBLIKOVANJE I IZGRADNJA STAZA OKUĆNICE

0
3960

Završili smo s planiranjem okućnice, odredili smo položaj staza i sada je vrijeme da ih definiramo određivanjem tipa izgradnje – materijala za površinsko oblaganje hodnih površina. Materijal mora odgovarati brojnim zahtjevima; od toga da nije sklizak poslije kiše, da je ugodan stopalu, da ga se lako održava (čisti), te da je ugodan oku.

Materijali za oblaganje mogu biti tvrdi ili mekani. Tvrdi su materijali kamen, kamene ploče, kamene kocke, betonske ploče i betonski elementi raznih oblika, cigle, ugrađeni šljunak u cementnom mortu ili gipsu.

Mekane staze su napravljene od trave, sipine, drvenih tlakovaca, malča, pijeska ili kao kombinacija nekoliko materijala. Zaista izgradnja staza je povezana s dobrim planiranjem cjelokupne okućnice, jer staza nije samo mjesto za hodanje, za doći od točke A do točke B, već je dio ambijenta, funkcionalni ukras u vrtu a ponekad i jedna staza može biti glavna oblikovna značajka u vrtu.

Dalje ćemo prikazati nekoliko načina oblikovanja i izgradnje staza.

Staza od trave je u većini slučajeva dio travnjaka okućnice, ali se preporuča u jako velikim prostorima, jer ne podnosi intenzivno gaženje. To znači da je takva staza skoro neprimjetna jer ne odudara svojim izgledom. Nalazi se u travnjaku, ali najčešće se proteže između većih gredica zasađenih visokim trajnicama. Isto tako travnate staze su jedan od glavnih elemenata u formalnim vrtovima. Površina na kojoj će se formirati takva staza mora biti savršeno poravnata i lagano napeta s blagim padovima na obije strane u poprečnom presjeku, jer se na taj način osigurava nesmetana evakuacija oborinskih voda i voda nastalih uslijed otapanja snijega. Nastaje sijanjem otpornih na gaženje vrsta trava na dobro utabanu podlogu, primjenom česte košnje i nakon toga valjanje valjkom za travnjake. Takvom se travnjaku mora osigurati dovoljno vlage, jer u slučaju da se tlo prosuši, a gaženje pojača, nije isključeno da dođe do gubitka velikog dijela travnate površine na stazi. Takva staza daje prednost ostalim oblikovnim elementima da dođu do izražaja.

Druga vrsta mekanih staza je ona od sipine. Nažalost kod nas pojam sipinjenih površina se svodi na ugradnju debelog sloja sipine na sloju uvaljanog tucanika ili šodera. Stoga se događa da po takvoj stazi, pogotovo ako je na blagoj kosini, ljudi se skližu punih cipela sipine. Moramo biti svjesni da sipinjena staza se gradi pažljivo uz primjenu posebnih tehničkih uputa.

Drukčije izgledaju staze od drvenih tlakovaca. Tlakovci su izraz ekonomičnosti, jer stara porušena stabla (koja su zdrava iznutra) ne moraju biti uništena, već dobro iskorištena. Režu se poprečno na debljinu od oko 12 do 18 cm uz prethodno skidanje kore ili bez toga, što ovisi o vrsti drveta. Tako narezani koluti se moraju prosušiti i tek nakon toga slijedi ugradnja na terenu. Postavljanje takvih staza je relativno jednostavno i pruža mogućnost umjetničkog oblikovanja. U široki plitki iskop dubine debljine koluta plus debljine pješčane podloge, koja iznosi cca 10 cm postavljaju se tlakovci na način da dotiču jedan drugog a pri tom se mora paziti da ne ostaju velike praznine između njih. To se postiže primjenom tlakovaca različitog promjera. Na kraju nakon što je staza oblikovana dolaze radovi ispune nastalih fuga nepravilnog oblika, što se može ostvariti sipanjem finog pijeska ili mješavine plodne vrtne zemlje sa sijanjem sjemena trave. Takve staze imaju posebno dojmljiv izgled, nemaju rubnjake i nikakve ograde prema okolnog travnjaka, a djeluju kao da su ovdje oduvijek.

Staze načinjene primjenom malča (sjeckane kore drveća) ne zahtijevaju posebne radove. Dovoljno je da naznačite buduću trasu staze, koja ne bi smijala biti dugačka i ravna, te malo poravnati nepravilnosti terena. Nakon toga se malč jednostavno istrese iz vreća i grabljama poravna pazeći pri tome da sloj na stazi ne bude deblji od 5-7cm. I ovdje se ne koriste rubnjaci. Jedina je mana takvih staza što se trebaju mijenjati nakon nekog vremena, jer malč nije jako trajan materijal, pa se usitni s vremenom i onda gubi svoj izgled i svojstva. Takve su staze jako pogodne za primjenu u većim kamenjarima ili između gusto zasađenih biljaka i gredica.

Poznate su i staze načinjene od kombiniranih materijala, ali su takve staze mala umjetnička remekdjela. Tu se vidi koliko imate smisla za oblikovanje, kao da slikate bojama i različitim materijalima. Bitni su usklađenost i mjera i izbor materijala za kombiniranje.

Najčešće korištene staze u vrtovima, pogotovo u gradskim, su one načinjene od čvrstog materijala – kamene ili betonske ploče, kocke ili elementi raznih geometrijskih oblika, koji su već predviđeni za određene kombinacije u shemi slaganja. Danas se na tržištu nudi veliki izbor takvih elemenata. U većini slučajeva takve staze zahtijevaju i ugradnju rubnjaka, koji sa svoje strane mogu biti uzdignuti iznad tijela staze ili opušteni u njenoj razini. Posljednji omogućavaju brzo oticanje vode sa staze, a samim tim ne dolazi do stvaranja naslaga mulja i rasta gljivica na kamenu ili betonu. Ove staze imaju i drugu dobru značajku, a ta je da se lako čiste i održavaju. Problem nastaje ako se kojim slučajem koji od tih elemenata uništi ili ošteti, jer je njegovo vađenje problematično. Takve se staze grade na način da se napravi plitak široki iskop zemlje s dubinom, koju određuju ploče ili elementi, te slojeve na koje se ugrađuju. Nakon iskopa podloga se mora dobro poravnati, uvaljati i tek onda se pristupa ugradnji tucanika, pa sloja betona, cementnog morta i na kraju ploča ili elemenata. Takve su staze jako čvrste, otporne i dugotrajne. Umjesto navedenih elemenata mogu se koristiti i klasične cigle. Takva staza daje toplinu i intimni štih u vrtu, ali moramo paziti od kakvog je materijala izgrađena kuća i ima li već ugrađene druge materijale u okolici. Preveliko šarenilo materijala i boja odaje pomanjkanje ukusa i unosi nemir u sliku vrta.

Kad se gradi koncepcija oblikovanja vrta i to još u fazi dok je sve na papiru, dobro je odlučiti i o korištenju pojedinih materijala. Ponekad jedna staza može biti centralni oblikovni element oko kojeg se gradi preostali prostor. Jednom ugrađenu stazu teško je rušiti i ukloniti bez posljedica na okolnom terenu, stoga dobro promislite prije početka radova.

Na kosom terenu ponekad je potrebno napraviti i potporne zidove, koji su često i u funkciji ukrasa prostora. Materijal kojim su ti zidići obloženi diktirat će nam i odabir materijala za staze i pristupne puteve.

Sama staza može biti nejednake širine po cijeloj dužini. U većim pejzažno oblikovanim vrtovima takve staze unose razigranost i ublažavaju strogoću linija zgrada. Uz dobar odabir bilja uz stazu, možemo stvoriti jedan zaista ugodan ambijent u svom vrtu, ma koliko malen ili velik on bio.

 interijernet.hr

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY